Ako imate dijete koje upravo kreće u školu, prvi puta noseći sa sobom urinarne katetere, sigurno imate mnoga pitanja. Prije svega se to vjerojatno odnosi na to kako pripremiti dijete za taj veliki korak i kako biti siguran da će u školi moći obaviti postupak (samo)kateterizacije sigurno i lako kao što to čini i kod kuće.

Ovdje smo pripremili savjete u „pet koraka“ kako bismo vama i vašem djetetu olakšali taj prijelaz iz „obiteljskog doma u školsko okružje“.

Prvi korak – vježba i hidratacija

Važno je dobro kod kuće uvježbati postupak samokateterizacije s djetetom.

To će kod njega razviti samopouzdanje koje ponajviše proizlazi iz toga što znamo da određenu stvar možemo raditi dobro. Kada je osnovni postupak samokateterizacije uvježban, ako je to moguće, djetetu možete dati priliku da ga pokuša i u nekom novom prostoru, različitom od onog u kojem to inače činite –na primjer, kod bake i djeda.

Tako će vaše dijete učiniti jedan nježni iskorak iz zone komfora i vidjeti da samokateterizacija i nije tako „velika stvar“ te da se može obaviti na svakom mjestu gdje za to postoje osnovni higijenski uvjeti i diskrecija.

Kao i kod odraslih osoba koje se kateteriziraju, i kod djeteta se može razviti jedna loša navika, a to je smanjivanje unosa tekućine u tijelo kako bi se izbjeglo mokrenje i kateterizacija. Zbog toga je vrlo važno razgovarati s djetetom o važnosti hidratacije i objasniti mu da je „tekućina njegov prijatelj“, odnosno, da ga štiti od neugodnih upala i održava ga zdravim.

Danas postoje razne i zanimljive boce za vodu koje je moguće i dodatno personalizirati, pa to također može motivirati vaše dijete da rado nosi bocu vode sa sobom.

Za dobar ritam mokrenja može pripomoći i vođenje dnevnika u kojem dijete bilježi koliko je tekućine popilo, pa onda otprilike „zna“ kada je vrijeme za sljedeću kateterizaciju.

Drugi korak – razgovor i ohrabrenje

Sasvim je razumljivo ako vaše dijete ima strah od (samo)kateterizacije u školi, jer prirodno je dasmo oprezni, pa čak i „nepovjerljivi“ kada su pitanju nove stvari. Osim vježbanjem tog postupka, strah se može umanjiti i razgovorom o kateterizaciji. Treba ga ohrabriti kako je kateterizacija normalna stvar, samo jedan od načina da se napravi isto ono što radimo baš svi –i odrasli i druga djeca.

Još jedan način ohrabrivanja je i da vaše dijete razgovara s drugim djetetom koje već obavlja samokateterizaciju u školi i koje je motivirano podijeliti svoja pozitivna iskustva.

Treći korak – diskrecija

Gdje dijete može nositi katetere kada ide u školu?

To je opravdano i važno pitanje. Jedna nam je mama objasnila kako je ona tome pristupila –sašila je torbicu za sav pribor za kateterizaciju koja se može „zakačiti“ za kolica njezine kćeri.

Osim toga, njezina je kćer sama odabrala dizajn te torbice, što je odličan način da se dijete samo poveže i „zbliži“ s cijelim procesom.

Vrlo je korisno ako i sam kateter ima diskretno pakiranje, bojama i dizajnom prilagođeno djeci. Tako će se kateter lakše uklopiti u dječju torbu i među predmete koji se u njoj nalaze.

Većina je intermitentnih katetera također dovoljno savitljiva da se mogu presaviti i umetnuti u džep hlača, ili pak nositi u torbici oko pojasa. U nju možete staviti i stvari za dezinfekciju ruku poput mokrih maramica i spreja.

Kad je u pitanju škola, poslužiti dakako može i pernica – posebice ako je malo veća.Na kraju, dijete može pospremati katetere i u svoj školski ormarić.

Četvrti korak – dobra komunikacija

Da bi sve prošlo što jednostavnije za vaše dijete, treba ostvariti i održavati dobru komunikaciju s osobljem škole: s ravnateljem, razrednikom, asistentom koji pomaže djetetu (ako ga ima) i svima koji su na neki način uključeni u proces.

Vi najbolje znate što je Vašem djetetu potrebno. Pitajte ih imaju li uvjete za higijensko i diskretno obavljanje (samo)kateterizacije. Ako je potrebno, zamolite ih da učine nužne promjene kako bi se djetetu omogućila kateterizacija. Primjerice, ista mama koja je s nama podijelila iskustvo oko šivanja torbice, također je uspjela dogovoriti i izgradnju lifta u školi.

Ono što svakako preporučujemo je da pokušate dogovoriti da dijete koristi nastavnički WC. Tako će imati veću diskreciju za obavljanje samokateterizacije. Osim toga, vjerojatnije je da je razina higijene u nastavničkom WC-u na višoj razini no što je u učeničkom.

Peti korak – strpljenje

Za uspjeh je neizostavno i strpljenje. Ako vaše dijete ne može još uvijek vršiti samokateterizaciju, ili se ne osjeća u tome sigurno, može ga u školu dolaziti kateterizirati roditelj ili medicinska sestra, što nije nimalo neobičan ili rijedak slučaj. Važno je samo da se djetetu da priliku da postepeno usvoji samokateterizaciju izvan doma kako ne bi uz nju vezalo strah i stvorilo dodatan otpor koji se inače mogao izbjeći.

Na kraju, treba biti ponosan na dijete i na svaki napredak koji čini u tako važnoj stvari kao što je to samostalna kateterizacija izvan doma.

IZVORI
https://thriving.childrenshospital.org/experience-journal-self-cathing-around-friends-and-at-school/

https://www.kennedykrieger.org/sites/default/files/library/documents/community/specialized-health-needs-interagency-collaboration-shnic/information-school-nurses/shnic-cic-factsheet-7-20-17.pdf

https://www.researchgate.net/publication/23223710_Clean_Intermittent_Catheterization_in_the_School_Setting

https://www.spinabifidaassociation.org/wp-content/uploads/Beyond-Crayons-info-sheet-Continence-Management.pdf